петак, 13. јул 2012.

Ekspres novinari za nekoliko dana


Jun je mesec i radosni ste što je semestar konačno gotov. Posle položenog predmeta Štampano novinarstvo dobijate zadatak da odradite praksu u lokalnom štampanom mediju, famoznom Dnevniku. Medij poznat po režimskim ispadima u doba Miloševića, vazda predanog samo jednoj strani uz žestoku povredu svih ljudskih i medijskih načela. No kasnije je Dnevnik preuzela korporacija Vac, koja se trudila ali nije uspela da ga pretvori u savremeno transparentno, pluralističko, neutralno i dobro informisano glasilo, pa je Dnevnik ponovo  postao režimsko sredstvo, ovoga puta onih drugih koji su onda bili protiv Miloševića. Nije nego.
Naravno, sve to na stranu, vi morate praksu odraditi u tačno odabranom terminu koji upisujete na dan polaganja ispita. Za odlazak tamo se ne morate posebno pripremiti, jer vas apsolutno ništa zahtevno ne očekuje. 
U eminentnu sivu zgradu na Bulevaru oslobođenja, koja još uvek odiše turbulentnim nam devedesetim stižete u 10 časova. Ulazom u zgradu prolazite pored portira koji vas uglavnom neće primetiti, ali vam je u obavezi da se javite. Kancelarija Novosadske hronike, u kojoj ćete biti raspoređeni, nalazi se na prvom spratu u sobi broj 102. Možda će vas dočekati prazna kancelarije/redakcija, ali ne zamerite – novinarsko radno vreme je fleksibilno. Ali uglavnom bude jedna do dve osobe, kojoj se vi javljate i ulazite u prostoriju gde su smešteni svi novinari, otprilike njih desetak, ukoliko se uopšte pojave. Neko će vas već uputiti da sednete za sto u sredini i čitate novine.

Urednik Novosadske hronike je Vladimir Živković, zamenica urednika je Saška Brzak, a pomoćnica urednika je Zorica Milosavljević. Nikakva sila od uredništva, ali njima se javljate i predajete vesti koje napišete. Od njih troje i dobijate zadatke. Ponedeljkom, kada vi morate da započnete praksu, održava se urednički kolegijum. Tom sastanku vi ne smete da prisustvujete – nisam uspela da saznam zašto.
Pre toga, urednik će vam bubnuti zadatak, kada još niste ni svesni gde ste, i opa, vi na pijaci radite anketu. Na fakultetu vam neće reći kako se anketa tačno radi, niti se ona uopšte spominje kao forma. Ali dobro, snalaženje je majka. Dobićete fotoaparat i idemo, paran broj ispitanika, podjednako zastupljena godišta i pol i eto je anketa. Naravno, uz temu ankete ide i prigodan uvod, objašnjenje problema ili šta vam je već zadatak. Ne zamerite ukoliko sutradan u novinama vidite izmenjen naslov i naravno deo teksta koji mora biti promenjen zbog naslova. Urednik ima maniju menjanja naslova u one neke besmislene, ali eto, to je valjda neki njegov pečat.

Svaki sledeći zadatak je u vidu pisanja sitnih vesti, koje su obično najave, objave, saopštenja, ukratko – servisne informacije o tome kada se kosi trava, koliko košta struja, kada će biti neki događaj i tome slično. Ne očekujte neki poseban koncept tretiranja studenata, jer takvog nema. U redakciji ste samo svoji, ukoliko svojom inicijativom ne stupite u kontakt sa ostalim novinarima, koji to očekuju. Isto važi i za pisanje, slobodni ste da date inicijativu za praćenje nekih događaja, nakon kojih možete napisati svoj izveštaj. Savetujem da se priklonite nekom od novinara koji će vas voditi po terenu. Em što je to idealna prilika da vidite kako stvar izgleda u praksi, em što se tada novinar opusti i kaže vam apsolutno sve što vas interesuje. Tih nedelju dana, shvatićete koliko je izvanredan osećaj posedovati informacije iz prve ruke, pre svih, sedma sila u svakom pogledu.

I tako dan za danom, 5 dana u nedelji. Već trećeg dana, osetićete da ste deo kolektiva u kojoj je atmosfera neverovatno opuštena i gde su novinari pre svega porodica, prijatelji koji kolektivno izlaze na puš- pauzu, redovno obeležavaju sve državne i nedržavne praznike i časte se svakakvim izrazima. Poslednjeg dana, vi neprimetno završavate praksu. Mogu primetiti da ste bili tu i radili nešto, a i ne moraju. Na vama je da li ćete iskoristiti maksimalno to gde ste. Još nekoliko praktičnih saveta za kraj: U WC-u nema sapuna, i većina nosi svoj sopstveni. Nema kafe, osim turske koju morate sami skuvati. Šolja ima, ali uglavnom nisu čiste i moj savet vam je da nosite svoju, koju ćete paziti. Srećno vam ekspres postajanje novinara.

0 коментара:

Постави коментар