среда, 20. јул 2011.

Rezime rezimea

Nikada nisam bila dobra u planiranju, ustvari, u planiranju jesam dobra, ali u ostvarivanju istih, jaako retko. Vodjena time planiranje raspusta sam prepustila neplaniranju i na kraju dobila visenedeljno probiranje i razbiranje utisaka. Nemate pojma, koliko ovo samo znaci, ukoliko vam je zacrtano visemesecno prebivanje u ravnicarskom selu, gde sunce przi gore nego u Africi, gde ljudi nemaju pametnija posla, nego da pricaju ko je koga, kako, gde i kada. Moze to da bude zanimljivo jednom ili dvaput... ali konstatno!Nee, nikako. Vratimo se probiranju mojih utisaka. Exit, nezaobilazna tema vecine mojih kolega, drugova, poznanika i prijatelja. Steta bi bila da ga ja preskocim. Festival tog renomea, zasluzio je pomen i na mom blogu. Prica pocinje ovako: Mesavina tuge, nemoci, besa i ogromne zelje za delicem atmosfere tog dogadjaja,a selo te drzi zarobljenog i tera da sadis kupus, a onda vreme provodis uz daljinski upravljac i uzdises... setno. Ono pocinje. Uzbudjenje raste, telefon zvoni: Natasa, 'oces li ti one propusnice za Exit, ako ne, da ih prodam.''-rece glas sa druge strane telefona.
-,,Sta bre da prodas, dolazim!''-izgovorila sam brzinom svetlosti.Istom brzinom sam se i spakovala i pravac Novi Sad. Mogu vam reci, da se nasa Atina u to vreme pretvora u nesto nesvakidasnje, slatko, zanimljivo i svetski. Imala sam osecaj kao da nismo u Srbiji, kao da nemamo silne probleme sa ekonomijom, infrastrukturom, haskim beguncima, i slicnim kojekakvim baljezgarijama-bili smo deo Evrope. Na kiosku Britanac, fini plavusan, koji je milozvucnim british akcentom zatrazio zvake i vodu. Ma muzika za moje usi.
Na tvrdjavi, efekat Evrope jos jaci i efektniji. Za moj prvi put na Exitu, broj ljudi mi je izgledao milionski. A noc tek pocinje. Od Maina do Fussiona, preko reggae stage-a... pa do ranog jutra na Dance areni. Divim se svojim nogama,ledjima, mozgu, izdrzati do 6 ujutru budan, djipajuci, uf. Zarazna stvar, neverovatno, cini da jedva cekas sledeci put! Eto, sad sam exit-pocetnik, i ponosim se time. Sad jedan klise: pisala bih vam jos, ali ne bi sve stalo. Mada ukoliko me spopadne jos neka seoska dosada i probudi mi skrivenu inspiraciju- pisemo se.